Zamislite sve različite vrste i mjesta na našem planetu kao niti u mreži. Što se više niti isprepliće, to je jača mreža – i priroda nas može bolje hraniti i nositi se s prijetnjama poput klimatskih promjena.

Nažalost, ljudi već desetljećima stvaraju rupe u toj sigurnosnoj mreži. Krčili smo šume da bismo napravili mjesta za poljoprivredu, infrastrukturu ili jednostavno izvlačili drva. Ribarili smo dok se količina ribe nije dramatično smanjila. Sredozemlje je danas more s najoskudnijim ribljim fondom na svijetu. Uništili smo plovne putove zbog plovidbe, regulacije rijeka i poljoprivrede, otvarajući vrata poplavama i drugim katastrofama.

Dobra je vijest to da prvi put u ljudskoj povijesti razumijemo svoj utjecaj na prirodni svijet koji volimo i o kojem ovisimo – i znamo kako možemo početi s krpanjem svoje mreže. Još ima vremena da se to uništavanje prirodnih blaga prekine. Ali trebamo djelovati sada ili ćemo se suočiti s katastrofalnim promjenama.

Golema raznolikost životinja, biljaka i mjesta u kojima žive naziva se bioraznolikošću. Ona nam daje ono osnovno: hranu, pitku vodu, čist zrak, lijekove i skloništa.