Svakog dana donosimo odluke koje utječu na prirodu – od međunarodnih sporazuma, nacionalnih politika i poslovnih strategija do odluka zajednice o lokalnom razvoju i korištenju resursa. Namjeravamo li zaustaviti trend uništavanja prirode i pošteno dijeliti resurse, tada je dobro upravljanje ključno. Bilo da se bavimo problemom korupcije, krivolova i ilegalne sječe, ili podržavamo lokalne zajednice u upravljanju prirodnim resursima tako da u razvojnim planovima uzimaju obzir utjecaj na okoliš i potrebe lokalnog stanovništva, upravljanje je vitalni dio rada WWF-a.

Riblji se fond uništava kada je ribarstvo loše regulirano. Zaštićena područja ne ispunjavaju svrhu ako se njima dobro ne upravlja i ako ne uključuju ljude koji žive u njima i oko njih. A infrastrukturni projekti i industrijska aktivnost mogu imati katastrofalne posljedice ako ne uzimaju u obzir utjecaj na ljude i prirodu.

Taj je neuspjeh često rezultat dubljih problema u pozadini. Diskriminacija, nejednaki odnosi moći i nedostatak transparentnosti mnoge isključuju iz odlučivanja. Prava domorodačkih naroda, lokalnih zajednica i žena često se zanemaruju, a jaku zakonsku regulativu potkopavaju korupcija i slaba provedba.

Vlade diljem svijeta obvezale su se poštovati okolišna i ljudska prava, te donijele zakone za zaštitu prirode. Mnogi poslovni subjekti postaju ozbiljni u namjeri da stvaraju bolju budućnost za ljude i prirodu – i otvoreniji su u vezi sa svojim poslovanjem. Skupine lokalnih stanovnika i organizacije civilnog društva uspješno su dovele u pitanje i utjecale na odluke koje ih se tiču.
 
Naša regija nije iznimka. Ovdje države dijele istu političku povijest; sve su, osim Albanije, bile dio Jugoslavije i dio istočnog bloka. Ali njihov se trenutačni politički kontekst znatno razlikuje. Slovenija i Hrvatska su države članice EU-a, sa zakonodavnim okvirima i politikama usklađenima s Unijom, dok su druge zemlje posvećene procesu pridruživanja EU, s različitom učinkovitošću i uspjehom tranzicijskih reformi.

Međutim, potpisivanje sporazuma ili prihvaćanje nove legislative ne znači da ih provodimo kako treba. Pravni okvir koji definira gospodarenje prirodom općenito je slab i previše fleksibilan, a mogućnost je njegove provedbe nedostatna, što omogućava niz neodrživih praksi i otežava ostvarenje učinkovite zaštite prirode.

Izvlačenje drva može biti neodrživo ili čak ilegalno; morska zaštićena područja mogu biti bez funkcionalnih zona zabrane ribolova; šljunčarenje može ozbiljno ugroziti naše rijeke i šume...
 

Mnogo je primjera dobrog gospodarenja okolišem u praksi – morska područja kojima se upravlja lokalno, gdje se riblji fond oporavlja; programi certificiranja koji uravnotežuju proizvodnju sa zaštitom prirode i radničkim pravima; poslovni subjekti, lokalne zajednice i lokalna uprava koje surađuju na upravljanju zajedničkim vodnim resursima.

Ključni je zadatak pomagati ljudima da preuzmu vodeću ulogu u zaštiti područja u kojima žive, jačanjem njihovih prava i pomažući im da razumiju dobrobiti zaštite prirode.

Također pronalazimo nove načine za rješavanje problema korupcije – jedne od najvećih prepreka sprečavanju okolišnog kriminala kao što su krivolov i krijumčarenje životinjama ili ilegalna sječa. Korupcija potkopava naša nastojanja da koristi od prirode budu pravedno raspoređene.

I pomažemo vladama i poslovnom sektoru da ispunjavaju svoje obveze u vezi s održivosti, uključujući EU-ovo zakonodavstvo i međunarodne sporazume.