Baš kao što lav simbolizira Afriku, ris je, sa svojim ušima s čupercima, dragocjen simbol prirodne baštine naše regije. Ta divna i neuhvatljiva divlja mačka zaštićena je zakonom, ali uništavanje staništa u kojima obitava i dalje je razlog za zabrinutost na mnogim područjima.

Od ukupno četiri vrste risa na svijetu, u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji je prisutna ona najveća - euroazijski ris (Lynx lynx).

Euroazijski ris nalazi se u cijeloj Europi, a u našoj regiji živi manje od 200 jedinki. Balkanski ris je podvrsta euroazijskog risa koja naseljava Sjevernu Makedoniju, Albaniju i Kosovo, a preostali broj jedinki je manji od 50. Jedna od značajnih važnosti risa je njegov pozitivan utjecaj na naš cjelokupni ekosustav, zbog čega ih moramo očuvati.
Pomozi nam da im pomognemo da prežive!

Euroazijski ris je mesojed i uglavnom lovi malu i srednju divljač poput srna ili divokoza, ali nekad napada i mlađe jedinke većih vrsta, poput običnog jelena. Rjeđe lovi manji plijen poput puha, zeca, lisice, divlje mačke, svisca, divlje svinje, ptica i domaćih životinja.

Za razliku od vuka čija lovna strategija uključuje iscrpljivanje plijena trkom, ris lovi iz zasjede. Budući da mu je plijen uglavnom aktivan uvečer, ris je u pravilu aktivan u sumrak i zoru, i noćni je lovac. Ležat će u zasjedi i čekati da plijen dođe dovoljno blizu da ga iznenada napadne ili da mu se prišulja. U prosjeku će se ris jednim ulovom hraniti četiri dana, osim ako ga ne omete i ne otjera drugi grabežljivac.

S obzirom na to da su samotne životinje, mužjaci i ženke uglavnom se izbjegavaju, osim u kratkoj sezoni parenja (između veljače i ožujka). U tom razdoblju ris je aktivniji tijekom dana i često će se glasati. Skotna ženka napravit će divan brlog na nekoj zakrivenoj stjenovitoj lokaciji, često u podnožju starog drveta ili ispod litica, koristeći perje, jelenju dlaku i suhu travu za ležaj. Skotnost traje oko 70 dana i krajem svibnja ili početkom lipnja okote se 2 do 3 mladunca.

Poput medvjedica, ženka risa brine o risićima sama, bez pomoći mužjaka. S dva tjedna starosti risići otvaraju oči, a s mjesec dana počinju hodati. U to vrijeme također počinju jesti krutu hranu, ali još uvijek sišu i to sljedećih dva do četiri mjeseca. S dva do tri mjeseca risići počinju pratiti majku u lovu, a s njom ostaju do sljedeće sezone parenja. Nakon što se razdvoje od majke, srodnici iz legla često ostaju zajedno sljedećih nekoliko mjeseci, prije no što potraže vlastite teritorije.